|
|
| < | ožujak, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
By M@y€n@
MSN: zekoslava@hotmail.com
Moj je cilj shvatiti ljubav. Znam da sam bila živa kad sam ljubila, i znam da sve što sada imam, ma koliko se moglo doimati zanimljivim, ne pruža toliko oduševljenja.
No ljubav je grozna: vidjela sam kako mnoge moje prijateljice pate i ne želim da se to i meni dogodi. One koje su se ranije smijale meni i mojoj naivnosti, sada me pitaju kako uspijevam tako dobro vladati muškarcima. Smiješim se i šutim, jer znam da je lijek gori od same boli: jednostavno se ne zaljubljujem. Svaki dan koji prođe, sve jasnije vidim kako su muškarci slabi, nepouzdani, nesigurni, puni iznenađenja… neki očevi tih mojih prijateljica već su mi dolazili s prijedlozima, odbila sam ih. Prije me je to šokiralo, sada smatram da je to dio muške prirode.
Premda je moj cilj shvaćanje ljubavi, i premda patim zbog osoba kojima sam predala svoje srce, uvidjela sam da oni koju su dotaknuli moju dušu nisu uspjeli probuditi moje tijelo, a oni koji su dirali moje tijelo nisu dospjeli do moje duše.
11 minuta, Paulo Coehlo
Trčimo kroz zvjezdanu noć pijani od ljepote i mladosti,
ushićeni od prevelike radosti.
Srca nam u duetu cvrkuću kao vedra proljetna zora.
U tvojim očima vidim sva svoja preplivana mora,
svoje otoke bezbrižnosti i muke,
sva svoja pristaništa i luke,
savladana gorja i planine,
sve svoje ispunjene praznine
sve svoje izvore bistrine
i beskrajne zelene nizine slobode.
Tvoja prisutnost u ovakvoj noći diže me u visine.
I nema tih riječi koje su prikladne u ovom trenutku,
kada bježimo iz besmisla i sklanjamo se u ovom kutku.
Kutku moje bujne mašte.
Nemamo se. Nema ni zvijezda u ovoj našoj odvratnoj noći.
Ne značimo si. Željeli bi? Nema pomoći.
Sreća? MI ne znamo što je sreće.
Kad se nismo poznavali bila je veća.
Oči ti ni ne vidim jer je mrak. Svejedno. Više zbog njih ne gubim zrak.
Pijani smo od druge boce vina, a ne od ljepote.
E, živote, skote!
I guess I could be pretty pissed off about what happened to me. But it's hard to stay mad when there's so much beauty in the world. Sometimes I feel like I'm seeing it all at once...and it's too much. My heart fills up like a balloon that's about to burst. And then I remember... to relax, and not try to hold on to it. And then it flows through me like rain. And I can't feel anything but gratitude for every single moment of my stupid little life. You have no idea what I'm talking about, I'm sure. Don't worry... you will someday.
Nema tih reči koje mogu nadomestiti šibanje godina u lice, ni od najbolje priče ne može se isplesti mreža za hvatanje vremena... Za sedam jeseni, koji minut posle pola jedan, jedan ili p'ola dva, i ona će negde zastati pod zamuckujućim plavim neonom sa reklame iznad izloga prodavnice modne obuće... I onda će znati...Dah uspomene pažljivo će oduvati prašinu sa smešne stare ogradice od posesivnosti koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog senovitog vrta u kom su pupile njene ambicije. Uzdahnuće, predosećam? Čestice sjaja rastopiće joj se načas u pogledu, kao odraz udaljenih zvezda na vodi...Biće sama, nadam se? Jer, tad će se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena i ključna sinkopa koju sam poslednjih dana uzalud osluškivao u odjecima naših tišina...
Da...
I onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo...
Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca...
Štedeći se...
Učeći se kako ću najbolje voleti nju...
Kada je konačno nađem...
Đ.Balašević, Jedan od onih života
Tražim te u mamurnom nedjeljnom danu
u svemu onom što smo imali u planu,
u tragovima kočenja tvog auta ispred moje kuće,
u pjesmama pjesnika kojima je tuga nadahnuće,
u prepunoj pepeljari ispod mog stola,
na našem mjestu, na igralištu kraj gola
U majici koja mi još na tebe miriše,
na klupici kraj tenisa koje nema više,
i kad padaju hladne kiše,
i kad on, koji mi ne znači, kraj mene diše
i kad mi suze briše
i kad misli da njega volim najviše
Tražim te u tuđem zagrljaju, ljubeći tuđa usta
u tamnoj noći koja mi zna biti do zla boga pusta
u ljubavnim romanima, čitajući ih danima,
u prepunim noćnim klubovima u rane jutarnje sate
u sanjarenjima koja mi vrijeme krate
u tužnoj glazbi, sa slušalicama na satu povijesti
i kad mi sunce kroz prozor topao dan nagovijesti
i kad moram učiti za maturu
i kad uvečer šećem s psom uz Muru
Tražim te u Balaševiću, Šerbedžiji i Arsenu,
u Baladi za Adelinu, u Ljermontovom Pečorinu,
u zelenim očima mnogih poznanika
i kad zatvorim oči pa me zaboli tvoja slika
i kad se snijeg topi i kad pada
i kad mnome inspiracija zavlada
i kad u sobi mučna tišina nastupi.
Gdje si,dovraga, idiote glupi!!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Život je ofucani holivudski film..
Ja ne vjerujem kaj se događa meni i oko mene..
Potaknuta nedavno objavljenim postom jednog meni dragog prijatelja, odlučila sam opet tu nešto piskarati..
Devijantost je po definiciji kršenje društvenih normi.. Svi smo mi ponekad devijantni, kako je to mudro zaključila uvažena profesorica I.V. Neko je manje devijantan, neko više, a neko ide u toliku krajnost da ge se naziva problematičnim.. Društvo često pojedince proglašava devijantnima tj etiketira ih. Posljedica etiketiranja je da se pojedinac zaista ako da do tada i nije bio devijantan,počinje devijantno ponašati. On se diferencijalno asocira tj. udružuje s devijantnima tj. s sebi sličnima.
U današnjem društvu koje je toliko konformno, nije teško naći, kako ja to volim nazvati "žrtve etiketiranja". Naravno većina ljudi u startu zaključi da se najbolje konformirati, stopiti se s masom i na taj način bez velikih poteškoća propuzati kroz život. S druge strane, postoji nekolicina pojedinaca koji ne znaju što znači konformnost,a ti isti su najčešće pokretači svih značajnijih događaja u svijetu i šire. U ovom svijetu ,teško je prepoznati razliku između dobra i zla, između ispravnog i krivog, pogotovo ako imaš 17 godina. Dolaskom u srednju, većina učenika shvaća da tu vrijede neka nova pravila i gledajući u svoju korist oni se konformiraju prihvaćajući ono što profesori smatraju vrijednim, a što nije nužno vrijedno.
A što je s onima koji ta pravila nesvijesno krše, jer im je to u prirodi. Jer žele proživjeti svoju mladost, jer žele uživati u životu. Kad im nešto ne odgovara oni će ići direktno protiv toga. Njih, na žalost , društvo etiketira kao devijante i tu "etiketu" nose kroz ostatak srednjoškolskog obrazovanja. I ja nosim etiketu na svojim leđima,a da ne znam ni kad sam je dobila. Iz okoline dobivam negativne kritike, no nosim se s tim na svoj način. Zašto nam jednostavno ne dopuste da proživimo svoju mladost na način na koji nam najbolje odgovara. Fućkaš ti upise i slične stvari od kojih je većini od same primisli zlo. Od kojih mladi ljudi dobivaju gastritis, od kojih su tjeskobni i zatvaraju se u svoje sobe kako bi sljedeći dan u školi pokazali profesoru kako znaju učiti napamet. Fućkaš pravila i ostale gluposti koje vrijede samo na papiru,a u životu nemaju nikakvu odgojnu ulogu. Recimo ukor. Koga je ikad ukor učinio boljim? Vjerujem da nikad nikoga. A da rađe probaju naći srž problema? Ne usude se jer bi otkrili da je problem u njima i u načinu na koji se odnose prema učenicima,a za promjene nisu spremni. E pa ni mi "devijantni" nismo..
Teško je naći istomišljenike po pitanju ove teme. No mi imamo potencijala promjeniti svijet,kako to kaže nas profesor psihologije. Samo ako se prvo upišemo na faks,kažem ja. Pa da možemo mahati diplomom (kredencijalizam), drugim ljudima s diplomama pred nosom. Jer jedino tada oni zapravo imaju volje poslušati nečije mišljenje...Prokleti komad papira...
Mnogi će se smijati na ovaj post i bit će im biti jasno da ga piše buntovna mlada djevojka s problemima u školi, djevojka s dvoznamenkastim brojem neopravdanih i dvoznamenkastim brojem jedinica.
Jednostavno.. inspiracija mi je velika frustracija...
Pozdravljam vas!
Crna kronika Murskog Središća prenosi:
Jučer (subota, 9.2. 2008.) u kasnim satima jedno mlado drvo u (gradu!) Murskom Središću bilo je seksualno zlostavljano i iskorištavano do iznemoglosti od strane pijane pohotne maloljetnice. Kako doznajemo, djevojka ga nije puštala ni dok se drvo već od nemoći savilo. Očekuje se kaznena prijava protiv prijestupnice.
M.Š.
